Umjetnost nemogućeg

Powerlifting for Powerliving

Umjetnost nemogućeg

Ne znam tko je autor ovih riječi koje sam prvi pročitao na jednom jumbo plakatu kao reklamu za neki proizvod, ali od tada zvone u meni svaki put kada pomislim na sve one koji kukaju nad životom i svakodnevnim jadima, ponekad sam i ja sam među takvima, jer u današnjem svijetu to uopće nije problem.

Nemoguće je samo velika riječ koju
koriste mali ljudi da bi lakše
živjeli u svijetu koji im je dan umjesto
da potraže snagu da bi ga promijenili.
Nemoguće nije činjenica.
To je mišljenje.
Nemoguće nije izjava.
To je izazov.
Nemoguće je mogućnost.
Nemoguće je privremeno.
Nemoguće je ništa.

Pripremajući se odlazak u teretanu, na trening, mnogi se koriste raznim metodama i sredstvima nabrijavanja, od omiljenih glazbenih spotova popularno zvanih testo boostera gdje prpošne i jedre plesačice i pjevačice dižu testosteron, do žestokih ritmova heavy metala ili techna, ukusi su različiti pa tako i izbor motivacije. Osim toga, na Youtube kanalima znaju se naći i motivacijski video uradci isječeni iz nekih filmova ili napravljeni baš u svrhu podizanja motivacije. Bez obzira koje sredstvo bilo, a pri tome ne mislim na kemijske spojeve, vrlo je lako dokazati da pri konzumaciji te psihološke hrane uopće ne dolazi niti do porasta testosterona niti adrenalina u tijelu nego se sve svodi isključivo na psihološki efekt.
Kao što pripreme za trening te vrste utječu na rezultat treniranja isto tako postoji i biofeedback efekt treninga, uspješno odrađen trening aspektirat će se na ostatak života i ostale sfere života.

Svako putovanje počinje prvim korakom, na početku možda teškim, ali kako put odmiče tako nam cilj postaje sve vidljivi i jasniji. Nemoguće postepeno postaje moguće, a sanjano ostvareno. Antički ideal ljepote i sklada predočen kroz mnoštvo sačuvanih grčkih i rimskih kipova svjedoči o vremenu kada se vjerovalo da su sklad, snaga, ljepota i zdravlje posljedica unutarnjeg stanja čovjeka te su govorili: U zdravom tijelu zdrav duh.

Zapadna civilizacija tek u zadnjih, nešto više od sto godina, vraća se antičkim uzorima kroz afirmaciju sporta i rekreativnih aktivnosti. Kroz razna sredstva informiranja naglašava se potreba očuvanja zdravlja kroz povećanje fizičke aktivnosti pojedinca. Mnogi krenu na taj put ali odustaju, jer u moru informacija i savjeta ne pronalaze nešto za sebe, ne pronalaze svoj cilj. Ne moramo svi izgledati kao sportske zvijezde, ne moramo svi niti ostvarivati vrhunske rezultate, pobjeđivati u svakoj utakmici. Ali vrlo je bitno, krenuti i ne odustati, pobjeđivati iz dana u dan samoga sebe. Nadmašiti staroga sebe od jučer i okrenuti kotač životnosti u željenom smjeru.

Nekome je prvi odlazak u teretanu bio muka, nekome radost, netko je osjetio muku nakon prvog treninga, bol i upalu mišića, psihički iscrpljenost, postoje razni simptomi prvih susreta s utezima. Ne samo prvih, jer ovo se događa i iskusnima. Neki odustaju po putu, neki idu dalje. Mislim da oni koji odustaju nisu pravilno pogodili balans one povratne veze treninga, biofeedback efekta učinka treninga pa kažu: „Što meni ovo treba, zašto se mučim uopće?“

Zbilja, što nama sve ovo treba? Gubitak kilograma, bolji izgled, bolja fizička forma, izdržljivost, snaga? Čemu? Znanje, odnosno bilo koji potencijal, je koristan u onoj mjeri u kojoj je iskoristiv. Čemu ljepota i sklad tijela ostvaren kroz body building, čemu snaga ostvareno kroz powerlifting? Nitko od nas u stvarnom životu i stvarnom poslu ne treba toliku snagu, niti toliko niski % tjelesnih masnoća. Onda u čemu je kvaka?

Pa u samom treniranju, u opijenosti bavljenju tom aktivnošću, u svojevrsnom fizičkom zenu, stanju smirenosti uma i zadovoljstva duha onim čime se bavimo.

Jučer sam dizao 100kg, danas 125kg, sutra ću 150kg! Taj napredak u snazi odražava se i na rast snage duha, na savladavanje prepreka koje nam život nameće. Tjelesna snaga stvorena na treningu rađa i unutarnju snagu, snagu duha i volje.

Svaki put počinje prvim korakom, a Rim nije sagrađen u jednom danu, stoga ne bismo smjeli biti shrvani životnim problemima, odlazak u teretanu prilika je aktivnog rada na sebi kroz fizički aktivnost. Mnoštvo je studija o pozitivnom utjecaju na psihološko stanje bilo koje fizičke aktivnosti a ja tvrdim da je rad s utezima u tome jedna od najznačajnijih aktivnosti iz jednostavnog razloga što je sve vrlo lako mjerljivo i napredak je vidljiv iz treninga u trening. U powerliftingu nema subjektivnog ocjenjivana uspjeha, kilogram je uvijek kilogram, a uspjeh je kada je granica pomaknuta, odnosno, pa makar i gram više podignut. Osnovni princip treniranja bilo koje škole treninga ‘progressive overload’ donosi snagu nam i život može nametnuti overload bilo kad i bilo gdje, i da ćemo biti spremni. Eto, zato se trenira, ne radi medalja, ne radi rekorda, nego radi ljubavi i osjećaja da se ide naprijed, brže, više, jače u punom smislu.

Bitno je da čovjek, kao osoba koja trenira, ode iz teretane s osjećajem iznutra, da je dao sve od sebe, da je nadmašio sebe i da je nadasve zadovoljan time. Cilj treninga jest to zadovoljstvo i ispunjenje, to je rađanje unutarnje snage koja kasnije rađa fizičku i tako redom. Bez tog zadovoljstva trening je obični šljakeraj, odrađivanje, a ovako postaje zabava.

U konfucijanskom stilu, izaberi trening koji te oduševljava i više ne treniraš nego rasteš, i psihički i fizički, snagom iznutra i izvana.

Leave a Reply