Sportski reket

Powerlifting for Powerliving

Sportski reket

Powerlifting se može podijeliti u dvije struje, dva stila, powerlifting bez opreme i powerlifting s opremom. O tome što je oprema i čemu ona služi pisao sam već u članku:http://www.teretanavijesti.com/powerlifting-oprema-by-sinisa-knezevic

Raw powerlifting pojavljuje se na sceni sredinom devedesetih godina, no to nije bilo rađanje novog stila, nego vraćanje izvornom načinu natjecanja, kako se u stvari počelo, i kako je powerlifting počeo stjecati svoju popularnost sve do kraja sedamdesetih godina. Natjecanje bez opreme koja daje dodatnu snagu naziva se raw powerlifting, a IPF je ovaj stil nazvao Classic i prihvatio ga je tek 2012. Era isključivo equipment powerliftinga trajala je u IPF preko 30 godina.

Oprema za powerlifting je skupa, prije svega, i broj koji kupite neće vam uvijek idealno odgovarati. Sportašima je to vrlo brzo počelo smetati i kao što sam rekao prve raw federacije osnivaju se devedesetih godina. IPF ne želi prihvatiti raw stil iz jednostavnog razloga što od proizvođača opreme dobivaju novac. Veliki proizvođači opreme poput Inzera i Titana svojim utjecajima dugo su se protivili ulasku raw stila u IPF.

No, kako ta priča o “sponzoriranju” u stvari izgleda? Na tržištu imamo razne proizvođače opreme za powerlifting, od majica za bench press, odjela za čučanj, bandaža…i svatko od njih želi dio svog kolača. Da bi se netko izborio na tržištu treba imati kvalitetu i konkurentnu cijenu, tako barem stvari funkcioniraju u tržišnoj ekonomiji. Svaki sportaš ima potpunu slobodu kupiti što želi.

Powerlifting federacije propisuju tehničke karakteristike opreme prema kojima proizvođači rade opremu. i to su gabariti koji se trebaju zadovoljiti.

Ali IPF je otišao korak naprijed u biznisu: u svojim pravilnicima oni uvjetuju koji brandovi su prihvaćeni u vašem izboru. Za uzvrat proizvođači daju sponzorstvo koje je unaprijed određeno cijenom te ulaznice. Da biste ušli u IPF pravilnik morate platiti određenu godišnju cifru. Zašto IPF nema posebnu šipku za čučanj, posebnu za bench i posebnu za mrtvo dizanje kako imaju druge federacije, zašto IPF ne koristi monolift na čučnju? Pa zato jer Eleiko to ne proizvodi.

Ovakav način poslovanja je funkcionirao sve dok sportaši nisu počeli okretati leđa powerliftingu s opremom i okrenuli se raw stilu. Sve veća popularnost raw powerliftinga je odvukla sportaše u druge federacije. IPF je to uočio i uveo stidljivo classic stil, kao evociranju uspomena za zlatno doba powerliftinga, na klasiku. Ali gdje su tu sponzori?

E, od 2015. godine bit će propisano sve i za classic stil, čiji pojas smijete imati, koji triko, a pretpostavljam da će uskoro propisati i obuću, čarape, majice, a možda čak i donje rublje:

http://www.powerlifting-ipf.com/51.html

Inače, uvođenje tih propisa u raw powerlifting je počelo uvođenjem steznika za koljena, koji su dozvoljeni, koji faktički ničemu ne služi a koštaju kao dva para bandaža za koljeno. To je očito bio test kako će sportaši prihvatiti nova pravila.

Sportaši nisu naivni i shvatili su o čemu se radi, a prva tvrtka koja je javno podigla glas je Metal javno objavivši cijenu sponzorstva: http://gometal.com/2014/12/ipf-approved-fees-2015/

Raw stil powerliftinga očito mora biti uveden jer IOC to zahtjeva da bi powerlifting bio olimpijski sport, a proizvođači traže svoj komad torte jer su godinama u toj igri. Priča o olimpizmu i “ogromnoj” želji powerliftera za time je opet priča za jedan drugi članak i mnogim sportašima se okreće želudac kad uvide kako u stvari “olimpizam” funkcionira i što se sve vrti oko toga.

Leave a Reply