Povijest proteinskih dodataka

Powerlifting for Powerliving

Povijest proteinskih dodataka

Hrana koju svakodnevno unosimo u tijelo bitna nam je zbog hranjivih sastojaka koji se u njoj nalazi a bez kojih tijelo ne može opstati. Hranjive sastojke dijelimo na bjelančevine, ugljikohidrate i masti a pored ova tri sastojka još su neophodni i vitamini te minerali.

Svaka namirnica u određenim omjerima ili postocima sadrži navedene sastojke. Namirnica kojoj postotak određene hranjive tvari teži brojci 100% nazivamo koncentratom određene tvari. S koncentratima ugljikohidrata i masti se svaki prosječni čovjek svakodnevno susreće. Koncentrat ugljikohidrata je kristalni bijeli šećer, a sportašima je poznata i glukoza, odnosno razne kemijske tvorbe koncentrata ugljikohidrata kao što su dekstroza, maltodekstroza i slični spojevi raznih trgovačkih imena. Koncentrat masti je stolno biljno ulje (suncokretovo, maslinovo i slična ulja), svinjska mast te maslac s nešto manjim % masti od ulja i svinjske masti.

No, s koncentratom bjelančevina obični čovjek je manje upoznat, za razliku od sportaša, i zbog toga se javljaju razne priče o čudnim prašcima koje piju sportaši. Popularno nazvani proteini su ništa drugo nego koncentrat bjelančevina. Proteini su drugi naziv za bjelančevine, i nalazimo ih u najviše u hrani životinjskog porijekla. Svaka bjelančevina se sastoji od određenih aminokiselina koje čine određeni spoj bjelančevine ili proteina. Deset aminokiselina nazivamo esencijalnim jer ih tijelo ne može sintetizirati te ih moramo svakodnevno unositi. Sva hrana životinjskog porijekla sadrži svih deset aminokiselina te takve bjelančevine nazivamo potpunima, dok namirnice biljnog porijekla ne sadrže svih deset esencijalnih aminokiselina te je toga potrebno kombinirati dvije ili više namirnica da bismo upotpunili unos bjelančevina.

Postotak bjelančevina u namirnicama se kreće do 30%, i ovisi o sadržaju vode u hrani. Općenito, što neka namirnica sadrži više bjelančevina to je skuplja. Mesne industrije su stoga počele u meso posebnim tehnološkim postupcima ubrizgavati vodu te je u posljednjih 30 godina vidljiv pad % bjelančevina u hrani industrijskog porijekla.

Proteinski prašak je namirnica s visokim sadržajem bjelančevina koji se kreće od 70-95%, ovisno o vrsti namirnice, i naravno kako koji proizvođač deklarira svoj proizvod. Kao takav bjelančevina u prahu, odnosno protein, nije nikakva mistika, nego koncentrat jedne hranjive namirnice, kao što je bijel šećer koncentrat ugljikohidrata a ulje masnoće.

Važnost bjelančevina u prehrani sportaša uočili su još u antičkoj Grčkoj gdje su drevni sportaši jeli veće količine mesa za snagu i zalijevali vinom kao dodatnim stimulansom. U dvadesetom stoljeću pionir body buildinga Eugen Sandow prvi je govorio o važnosti prehrane sportaša koja potiče rast snage i mišićne mase. Bilderima nije dugo trebalo da shvate poveznicu između povećanog unosa bjelančevina i porasta mišićne mase, ali niti poduzetnicima na tržištu proteinskih dodataka prehrani. Pedesetih godina prošlog stoljeća jedan od prvih popularnijih proteina je bio Bob Hoffmanov „Hi Protein“, proteinski koncentrat sačinjen od soje, jeftin i lako nabavljiv. Kako u to vrijeme nije bilo istraživanja o značaju aminokiselina ovaj proizvod je bilo niske kvalitete, lošeg okusa ali proizvođaču nadasve profitabilan. Slijedeći proizvod iz ovog doba je „Protein from the Sea“. Ne treba ni zamišljati kakvog je okusa bio, a među bilderima tog doba postojala je izreka: „Ako nije odvratnog okusa, ne donosi rezultate!“

S rastom popularnosti body buildinga Irwin P. Johnson počeo je popularizirati proteinske praškove bazirane na jajima i ciljano ih nuditi bilderima i ostalim sportašima kojima je trebala veća mišićna masa i snaga.

Irwin Johnson je naglašavao značaj aminokiselina i preko tadašnjih zvijezda body buildinga (Larry Scot, Dave Draper …) počeo uvoditi proteinske suplemente bazirane na jajima i mlijeku. Jedan od tih proizvoda je „Blair’s Protein“ koji se proizvodio od bjelanjaka i kazeina.

Okus je bio zadovoljavajući. Ostali proteini iz tog doba proizvodili su se nesofisticranim metodama iz jaja, mlijeka i soje i okus im je često bio gorak, imali su primjese laktoze i raznih šećera koji bi se dodavali kako bi se poboljšao okus.

1970. godine tvrtka Beverly International prva počinje uvoditi proteine s niskim sadržajem ugljikohidrata. Vodeće tvrtke tog vremena Weider, Beverly Int. i Hoffman počinju uvoditi tržišne inovacije u svoje proizvode pa se pojavljuju i prvi gaineri na tržištu koji postaju najprodavanija roba na tržištu.

Slijedeći korak u razvoju industrije proteinskih suplemenata je pojava tvrtke Met-Rx s svojim proizvodom Metamyosin koji je bio inženjerski dizajnirani suplement s biranim aminokiselinskim profilom (nalik mlijeku za bebe) obogaćenim glutaminom. Ovaj protein je bio baziran na kazeinu. Vrlo brzo Met-Rx ostvaruje proboj na tržištu s vrlo ukusnim i kvalitetnim proteinskim dodatkom.

Godina 1993. značajna je za naglašavanje značaja sirutkinog proteina (whey). Dan Duchaine (steroid guru) ukazuje na značaj wheya koji je do tada bio zanemarivan. Whey protein, ili sirutkina bjelančevina je nus proizvod mliječne industrije, u biti otpad, i kao takav je jeftin. Posebnim tehnološkim postupcima iz otpada mliječne industrije dobiva je koncentrirana bjelančevina. Nove inovacije u tehnologiji omogućile su proboj wheya na tržište.

Leave a Reply