Modificirani testosteron

Danas postoji preko 30 različitih spojeva koji se koriste najčešće u sportu, a rijeđe u terapeutske svrhe. Primjenjuju se oralno ili injektivno.

Testosteron je kemijski spoj topiv u vodi, a slabo topiv u mastima. No, upravo je najveće korištenje testosterona ostvareno kroz kemijske spojeve estera koji su omogućili uljne rastvore testosterona. Primarni razlog tome je brzina apsorpcije i metaboliziranja u tijelu. Testosteronska suspenzija, dakle testosteron u vodenom otopini brzo se „potroši“ u tijelu, dok se uljna otopina sporije oslobađa i omogućuje kontinuirani učinak hormona. (Više o ovome pročitajte u članku: Testosteron – hormona snage, nasilja i seksa)

Metiltestosteron

Hrvatski znanstvenik Lavoslav Ružička prvi je objasnio strukturu testosterona, čime je olakšao put do sinteze osnovnog muškog spolnog hormona.

Prvi kemijska modifikacija izvornog testosterona ostvarena je 1937. kroz spoj metiltestosteron, kemijski oblik testosterona pogodan za oralnu upotrebu. Već 1938. u američkom magazinu Strength&Health piše se o injekcijskom upotrebi propionata i oralnoj upotrebi metila u svrhu poboljšanja tjelesnih performansi. Zbog činjenice da se testosteron unesen oralno ne iskorištava u potpunosti zbog metaboličkih procesa nastvaljena su istraživanja kako bi se primjena testosterona olakšala krajnjim korisnicima. Testosteron se inače u terapeutske svrhe koristi kod liječenja osteoporoze, anemičnosti, spolne nemoći, nedostatka hormonalne produkcije itd., a njegovo „sporedno“ anaboličko djelovanje koje povećava sportske mogućnosti postalo je naglo zanimljivo sportašima.

Dianabol ili metan

Razvoj, s ciljem naglašavanja anaboličkih svojstava u modificiranim spojevima testosterona, bio je intenzivan četrdesetih godina u Istočnom bloku što je rezultiralo osobitim uspjesima istočnih sportaša pa su se američki znanstvenici pobrinuli za odgovor koji je došao u vidu kemijskog spoja metandrostenolona, pod trgovačkim nazivom Dianabol, inače popularni metan. Metan, uz prethodni metil, prvi su oralni oblici modificiranog testosterona.

J.B.Ziegler – izumitelj metana

Modificirani spojevi testosterona

U dizajniranju novih oblika razvoj je otišao u tri smjera:

• zamjenom jedne molekule drugom, tzv. alkilacijom na poziciji 17-alfa s metilnom ili etilnom grupom kako bi novi spoj bio oralno upotrebljiv te kako bi se metabolizirao kroz jetru
• esterifikacijom na poziciji 17-beta kako bi novi spoj bio postepeno oslobađan u tijelu i tako omogućio dulje djelovanje
• promjenom strukture ‘prstena’ u kemijskom spoju radi manipulacije odnosa androgeno/anaboličkih svojstava

Svi ovi modificirani spojevi testosterona spadaju u grupu egzogenih AAS, supstanci koje tijelo ne može prirodno proizvesti, a cijeli spisak može se naći na listi zabranjenih sredstava u sportu WADA-e.
Danas postoji preko 30 različitih spojeva koji se koriste najčešće u sportu iako su zabranjene, a rijeđe u terapeutske svrhe. Primjenjuju se oralno ili injektivno.

U terapeutske svrhe se koriste: anadrol, anavar, andriol, deka-durabolin i winstrol, dok su ostali isključivo za namjene u sportu.

Injektivni preparati su: deka-durabolin, masteron, primobolan, trenbolon.

Oralni preparati su: anadrol, anavar, dianabol, halotestin i winstrol.

Neki preparati su dizajnirani i za oralnu i injektivnu upotrebu kao winstrol i primobolan.

___

Ovaj članak izvorno je objavljen 26.8..2014., a izmjenjen i dopunjen je 12.2.2022.