Nagrade u sportu

Nagrade u sportu

20 listopada, 2014

“Bio si na natjecanju, koje mjesto si osvojio, što si dobio?” – najčešća su pitanja upućena sportašima natjecateljima. U sveopćoj eri materijalizma gdje se sve svodi na novac i materijalno niti sport nije izuzet od ovog duha koji se kao kuga uvukao u nekoć idealistički pokret. Načela sporta i olimpizma opisani pod geslom “važno je sudjelovati, nie važno pobijediti” sve više gube svoj izvorni smisao.

Ono što pojedinac natjecatelj očekuje od svog nastupa na natjecanju svodi se na odgovor zašto se netko uopće bavi sportom. Ako je nekome sport cilj da dođe do nekih nagrada ili materijalno novčanih sredstava tada ta osoba više nije sportaš nego najamnik radnik koji odrađuje svoj posao. I od takve osobe nikad neće postati sportaš kojeg će pojedina sportska povijest upamtiti.

Danas postoje sportaši profesionalci koji žive isključivo od svog sporta, no taj profesionalizam je upravo posljedica bezuvjetnog pristupa sportu kao djelatnosti koju čovjek voli. Iako novčani bogati i profesionalno uspješni, takvi sportaši bi i dalje bili to što jesu, bez obzira koliko ih tko plaćao. Jedan Pele u nogometu i dalje bi bio Pele u svojoj nogometnoj duši, kao i Maradona, kao i Jordan u košarci, kao i Woods u golfu. To što oni jesu upravo ih je učinilo bogatim profesionalcima svoje umjetnosti.

Nekoć, u antičkoj Grčkoj, na olimpijskim igrama pobjednici su nastupali za slavu, može se reći. Bili su u narodu ovjenčani maslinovim vjencom i epitetom junaka, kao ratni heroji. Eventualno su dobivali neke nagrade od tadašnje aristokracije.

I danas olimpijski pobjednici na samim igrama ne dobivaju ništa osim estetski vrijedne i vrhunski dizajnirane medalje. Ono što dobivaju kao nagradu slijedi nakon povratka s borilišta a to sve ovisi od države iz koje dolaze i u čije ime su slavu pronosili te tako ostvaruju i određeni novčani dobitak.

Lako je velikim i olimpijskim sportovima oko kojih se vrte medijski, politički i financijski interesi. No, što očekivati u malim sportovima, a koji su još i neolimpijski? I kako uopće natjecatelj u takvim sportovima ima obraza očekivati neku posebnu nagradu na natjecanju i od koga?

Medalja ako se osvoji i priznanje za nastup su u većini slučajeva nagrada. Na ponekim natjecanjima, ovisno o sposobnosti organizatora, pobjednici dobivaju i materijalne nagrade sponzora kojima je u interesu reklama na takvim natjecanjima.

Powerlifting, ali i body builiding, su sportovi koji ne mogu očekivati neke velike novčane nagrade od bilo koga, bilo od države, lokalnih sredina ili sportskih zajednica. Koliko će koji uspješniji natjecatelj materijalizirati svoju slavu prvenstveno ovisi o njegovim sposobnosti i osobnom marketingu.

Natjecatelji koji na natjecanjima traže nagrade promašili su izbor sporta, promašili su uopće sport kao takav. Cilj sporta nije pobjeđivati protivnike nego samoga sebe, iz dana u dan trenirati za taj dan, dan susreta sa samim sobom i svojim sposobnostima, na natjecanju, kada se oči u oči s željezom susreću i u jednoj točki sjedinjuju snaga duha i snaga tijela. Uspješno podignuta težina jest pobjeda a nagrada onaj osjećaj, ono stanje iznutra koje prati taj uspjeh. To su trenuci za koje treniramo, to su trenuci koje očekujemo, to su trenuci vječite sadašnjosti iz koje crpimo snagu za budućnost, kako u sportu, tako i u ostalim sferama života.

I nebitno je koliko suparnika imamo pored sebe, jednog, njih deset, ili nikoga. I nebitno je po kojim pravilima dižemo, jer na kraju u susretu sa željezom ostajemo sami, goli do drži, kao u trenu rođenja, sami protiv svijeta, sami protiv sile otpora, sile materije prelivene u željezne ploče ispred nas. Taj trenutak nam nitko ne može uzeti, niti zabraniti, taj susret s ljutim protivnikom, ali i prijateljem, na šipci, čeka svaki lifter koji iole ima srca u sebi za borbu. I u tom trenutku nitko ne razmišlja o nagradama, medaljama jer ako razmišljaš, žejezo ti neće oprostiti.

Prošle godine, u prosncu, u Austriji na IPF natjecanju u Soeldenu, voditeljica natjecanja gospođa Sabine je svakog liftera koji je kranjim naporima uspješno digao teret ispratila riječima:”Gute Kampf!”, u prijevodu s njemačkog:”Dobra borba, dobar rat!” I doista, susret s utegom je borba i rat, i kao da se evociraju one antičke uspomene zapisane u genima svakog od nas još od vremena prvih Olimpijada kada su sportski junaci nosili slavu ratnih junaka. Tada čak niti ishod nije bitan! Dobra borba, dobar rat, treba li većeg priznanja jednom ratniku od priznanja da je dao sve od sebe, da je nadmašio sebe.