Profesionalni powerlifting

Profesionalni powerlifting

28 ožujka, 2014

Profesionalni powerlifting, postoji li to uopće? To je prije svega najvažnije pitanje u određenju powerliftinga kao profesije. Ili, drugim riječima, može li se živjeti od powerliftinga. Ne govorim ovdje o mogućim sportskim službenicima koji su plaćeni od strane države, ili nekig drugih institucija, niti na vlasnike licenci pojedinih powerlifting federacija, nego isključivo na sportaše. Body building koji je faktički ima isti put etabliranja kao sporta pruža daleko veće šanse vrhunskim bilderima nego što je to slučaj s powerliftingom. Razlog tome je prije svega onaj vizualni karakter ovog sporta, koji je za krajnjeg konzumenta atraktivniji, gledljivi, iako powerlifting ima veći potencijal privlačenja masa koje će baviti ovim sportom. Ne ulazeći u razradu marketinškog i ekonomskog aspekta body buildinga u odnosu na powerlifting, vrhunski powerlifteri su daleko manje plaćeni od vrhunskih bildera. Ako su uopće i plaćeni!

Još jedan sport je u tu u priči koji se može povezati s powerliftingom, a to su strongman natjecanja koja privlače publiku sve više. Prije nekoliko desetaka godina strongman natjecanja su bila faktički underground natjecanja pojedinih entuzijasta. Isti je slučaj i s borilačkim sportovima, osim boksa, a danas imamo MMA natjecanja koje su itekako isplativa za vrhunske sportaše.

U SAD-u, Australiji i Rusiji danas postoje profesionalna natjecanja na kojima se pobjednicima dodjeljuju novčane nagrade. Ulaznice za takvo natjecanje su najčeššće određeni kriteriji i norme po pitanju totala, a natjecanja su organizirana od strane pojedinih privatnih federacija, klubova i tvrtki koje vide svoje interese kroz promociju.

Možda jedno od najpoznatijih i najjačih natjecanja jest „Bitka šampiona“ koja se održava u Arhanglesku, u Rusiji, u organizaciji ruske lige sportova snage SPSS. Ovo natjecanje započeto 2010. okuplja vrhunske natjecatelje u pojedinačnim discplinama powerliftinga, te se gledaju pobjednici po pojedinačnim disciplinama ili u kombinacijama dvije ili sve tri discipline. Ovogodišnji fond nagrada iznosi 100000 U$D, a samo natjecanje poprima religijski karakter u svijetu powerliftinga.

Također elitno natjecanje je i “Super kup titana” koje se održava u St. Petersburgu. Okuplja samo 10 natjecatelja kojima je ulaznica total od 1050kg koji se ostvaruje na prethodnim natjecanjima koja određuje organizator da će uvažiti. Ovo natjecanje je prestižno, slogan natjecanja je “Jednom godišnje najjači ljudi planete se sastaju kako bi saznali tko je najjači među njima!”. Prošlogodišnji fond nagrada je iznosio 2250000 ruskih rubalja, što je nešto više od 45000€.

Donedavno je postojala web stranica američke Profesionalne Raw federacije, PRPA, Professional Raw Powerlifting Association, na kojoj su bile obavijesti o odražavanju natjecanja s novčanim nagradama u SAD-u, no trenutno nije u funkciji. PRPA je organizirala natjecanja pod nazivom „Clash for Cash“.

Također, natjecanja s novčanim nagradama organizirala je i američka powerlifting federacija NASA.

U organizaciji američke tvrtke Maximum Human Performance MHP održavaju se tradicionalno natjecanja „Clash of the Titans“, „King of the Bench“ i „Sultans of Squat“ na kojima se dodjeljuju znatne novčane nagrade.

U Australiji imamo natjecanja u organizaciji kluba PTC pod nazivom Pro Raw. Fond nagrada iznosi 10000 A$D te natjecanja australske federacije CAPO.

Zanimljivo je uočiti da je većina ovih natjecanja u stvari prezentacija „single lift“ specijalaca i njihovih rezultata te da sudionici rijetko nastupaju u sve tri discipline.
Svako od tih natjecanja ima svoje zvijezde, i nastoji privući svjetski poznate powerliftere i rekordere. Teško je reći mogu li i najveća imena ovog sporta živjeti isključivo od nastupa ili u svojoj profesionalnosti osim snage tijela moraju upregnuti i snagu uma kako bi unovčili brand svog imena.

Rezime je da je powerlifting još uvijek sport koji je tek u povojima glede medijske eksponiranosti, a s medijima dolaze i sponzori, i tek tada se može govoriti o profesionalizmu.