Testosteron-hormon snage, nasilja i seksa

Testosteron je hormon koji se najčešće koristi u sportu.

Testosteron u sportu

Testosteron i njegovi derivati, tvari laboratorijski proizvedene na bazi testosterona, najčešći su oblik dopinga u sportu, prvenstveno u sportovima snage i eksplozivnosti. U laboratoriju je prvi put izoliran i kemijski sintetiziran u tridesetim godinama XX stoljeća, a prva sumnja na korištenje u sportu javlja se na Olimpijskim igrama u Moskvi 1956. kada je američki znanstvenik dr. John Ziegler otkrio da Rusi u pripremama svojih sportaša koriste testosteron. Po povratku u SAD sintetizirao je drugačiju kemijsku varijantu prilagodivu za oralnu upotrebu i tako je nastao dianabol. Od tada počinje svojevrsni boom i korištenje testosterona i njegovih derivata u sportu.

Što su steroidi?

Steroidi u kemijskom smislu su spojevi lipida (masti) koji su topivi u mastima, vodi i alkoholu. Najvažniji steroidi su kolesterol, vitamin D te muški i ženski spolni hormoni. Stoga, cjelokupni spektar nedopuštenih sredstava u sportu, doping, ne spada u skupinu androgeno-anaboličkih steroida, već samo testosteron i njegovi spojevi, te ženski spolni hormoni.

Što je testosteron?

Testosteron je muški spolni hormon koji se pojačano počinje proizvoditi u tijelu muškarca tijekom puberteta a odgovaran je za formiranje muškog tijela sa svim njegovim osobinama, dakle muškim karakteristikama koje nazivamo androgenim, kao i izgradnju tijela tipičnog za muškarce, znatno mišićavijeg i snažnijeg od ženskog tijela te stoga testosteron ima i gradivnu funkciju, odnosno anaboličku. Te dvije karakteristike određuju ga kao androgeno-anabolički steroid (AAS).

Testosteron ima epitet hormona snage, nasilja i seksa i odgovaran je za sve vezano uz to, u bilo kojoj formi očitovanja tih obilježja. Normalan nalaz testosterona u krvi za muškarce iznosi od 9,9 do 27,8 nmol/L, a njegova koncentracija doseže najvišu vrijednost u 20-im godinama života, dok se nakon 40-e smanjuje za oko jedan posto svake godine. Nedavne su studije pokazale da današnji muškarci imaju za čak 16 posto niže razine testosterona nego generacije prije 20 godina. Što, na kraju krajeva, uopće nije za čuditi niti su se trebale raditi neke posebne studije da se to ustanovi, dovoljno je bilo uočiti sve veću feminizaciju muškaraca.

Testosteron kao doping

U ovom članku osvrnut ću se na “čisti” testosteron i način njegovog uzimanja kao dopinga. O derivatima testosterona bit će riječi u slijedećim člancima.

Dakle, testosteron spada u skupinu S1/b prema podjeli WADA, u skupinu endogenih AAS odnosno tvari koje tijelo može prirodno proizvesti.

U tijelo se najčešće unosi injekcijski, sublingvalno (pod jezik), oralno i u obliku gela. Nakon unašanja u tijelo za svaki preparat postoji određeno vremensko razdoblje otpuštanja odnosno početka i trajanja djelovanja. Hormon unešen izvana u tijelu vrši istu funkciju kao i “domaći” hormon, a tijelo na to reagira smanjenjem proizvodnje domicilnog testosterona. Kao rezultat javlja se nus pojava aromatizacija – pretvaranje testosterona u estrogen i pojava ženskih osobina na tijelu muškarca, najčešće ginekomastija, smanjivanje veličine testisa, a uslijed viška androgenih osobina pojedinog preparata i do pojave akni, opadanja kose, agresivnosti. Zato je u svakom preparatu cilj izbjeći androgeno svojstvo na račun anaboličkog. Ove pojave se neće javljati ako je unošenje eksternog testosterona u granicama “normale”, odnosno ako ne prelazi u velikoj mjeri prirodnu produkciju testosterona. Liječnički nadzor u tu svrhu je dobro došao i zato iza velikih timova bogatih zemalja stoje i stručni liječnički stožeri.

Injekcijski testosteron

Uljne otopine

Injekcijski testosteron dolazi u dvije osnovne otopine: uljnoj i vodenoj. Preparati na uljnoj bazi, tzv. testosteron esteri su naziv za spojeve izvornog hormona s ugljičnom kiselinom i alkoholom, i sporije su djelujuće od vodenih otopina u kojima je hormon u svom izvornom obliku raspršen u vodi(suspenzije).

Od uljnih otopina postoje više vrsti kemijskih spojeva testosterona: enantati, acetati, propionati, fenilpropionati, cipionati, kaproati, izokaproati, undekonati i dekonati. To su nazivi pojedinih estera, odnosno načina na koji je hormon vezan u otopini.

Svaka od tih otopina sadrži u različitom % djelatnu tvar, te 250mg otopine nije uvijek i 250mg testosterona. Postoje i razni “kokteli” estera u kojima su pomiješane razne spomenute vrste, kao npr. sustanon. Također, nisu sve vrste iste brzine djelovanja, npr. u spore spadaju enantati i cipionati (jedan od najpoznatijih cipionata je Testosteron Depo) a u brzi propionati.

Vodene otopine

Vodena otopina testosterona poznata je pod imenom suspenzija i sadrži najveći % djelatne tvari, najbržeg djelovanja. Upravo zbog brzine otpuštanja, odnosno implementiranja u tjelesni sustav, razlikuju su i vremena aplikacije, od 1-2 puta tjedno  do 2 puta dnevno, ovisno o dozama.

Ostale vrste testosterona

Pored injekcijskih testosterona postoje i gelovi koji se flasterom nanose na kožu koji sadrže znatno manju dozu hormona (50mg Androgel). U tijelu ulaze apsorbcijom preko kože. Nadalje, tu su i preparati za poluoralno uzimanje (pod jezik dok se ne rastopi) i oralni koji se prilično štetniji od injekcijskih jer se metaboliziraju kroz jetru. Treba napomenuti da najpoznatiji oralni steroidi poput dianabola(metan) i stanozolola(winstrol) ne spadaju u ovu grupu već u derivate testosterona o kojima će kasnije biti riječi.

___

Ovaj članak izvorno je objavljen 25.8..2014., a izmjenjen i dopunjen je 11.2.2022.