Umri muški, a ne mučki!

Umri muški, a ne mučki!

6 svibnja, 2014

Svjetski poznati autor knjiga iz područja duhovnosti, isusovački redovnik Anthony de Mello u jednoj od svojih knjiga je napisao: „Svetac koji je svjestan svoje svetosti nije svetac.“

Započeo sam ovaj članak osvrnuvši na duhovnost, prije svega iz razloga što ću kroz ovaj tekst pokušati proniknuti u pitanje etičnosti u sportu.

Svaki sport ima svoja pravila igre. Osim tehničkih pravila pojedinog sporta kojim se sportovi međusobno razlikuju tu su i ona opća, etička pravila sporta, možemo reći kodeks sportaša. Jednom kad uđe u igru svaki sportaš dužan ih se je pridržavati, iako nigdje potpisom, to jamči svojim ugledom i sportskom čašću.

Prisjetimo se pravila koja pišu na stranicama Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping http://www.antidoping-hzta.hr/propisi.html

“Športski duh je slavlje ljudskog duha, tijela i uma, a karakteriziraju ga sljedeće vrijednosti:
• etičnost, fer plej i čestitost
• zdravlje
• izvrsnost u rezultatima
• karakter i obrazovanje
• zabava i užitak
• timski rad
• posvećenost i predanost
• pridržavanje pravila i propisa
• poštivanje samog sebe i drugih sudionika
• hrabrost
• zajedništvo i solidarnost

Doping je u svojoj osnovi suprotan športskom duhu.”

download

Borba protiv dopinga je u osnovi svakog sporta koji jest ili nastoji biti dio olimpijskog pokreta. I to ne samo deklarativna statutarna nego i aktivna borba, kako zajednice tako i pojedinaca, sportaša.

Iako je javna tajna da bez određenih supstanci koje su na listi zabranjenih nema vrhunskog sporta, borba protiv dopinga sprovodi se upravo zbog sprječavanja zlouporabe dopinga među širom populacijom, naročito među mladima. Vrhunski sportaši najčešće pod vrlo stručnim nadzorom, kako medicinskim tako i sportsko političkim ne ‘padaju’ ne testiranjima, ili ako budu pozitivni onda su to supstance koje su na tržištu legalne i nalaze se u nekim sportskim suplementima ili energetskim pićima. Kako bih rekao, u nekoj sportskoj zajednici, svi sve znaju, i sportaši se međusobno ne optužuju, ne prozivaju zbog nečega što se može dokazati samo laboratorijskim testiranjem. Pogotovo se ne pokazuje prstom na svoje konkurente i kolege i kleveće kako su ‘na nečemu’. Tvrditi pri tome kako si čist, kako si natural, posve je neprimjereno sportskom kodeksu. Ispitivanje tko je na čemu, te stvari treba ostaviti nadležnim institucijama.

Biti natural, biti čist, su samo fraze, i teško je biti 100% siguran u sebe da si čistunac. Treba pomno pratiti listu WADA zabranjenih sredstava i pratiti sadržaj svake namirnice koju unosimo u tijelo. Primjerice, kao što sam rekao, u nekim suplementima koji se sasvim legalno mogu nabaviti ima zabranjenih supstanci. Tako da se svakome može dogoditi da ‘padne’ iako sasvim nevino i slučajno. Puno gori od takvih slučajnih pozitivaca na testiranju su oni koji perfidno prolaze testove zaobilazeći rupe u zakonu, odnosno koristeći supstance koje po svojoj logici jesu doping, ali još ili nisu na listama, ili su neuočljive u standardnim testiranima (peptidi, neki prohormoni, HGG…)

Pravi naturalac je etički čist prije svega, i ta čistoća ga čini skromnim, svoju pravicu čeka na testiranjima, kako svojih konkurenata gdje traži sportski satisfakciju, tako i sebe gdje konačno dokazuje čistoću.

Antidoping testiranje bi svakom natural sportašu trebalo biti festival časti, konačni trijumf istine, i ostvarenje ugleda pravog sportaša. Niti jedan natural sportaš neće kukati i tražiti uzroke i odgovore na pitanje ‘A zašto su baš mene odabrali?’ nego će zahvaliti onome tko ga je testirao da mu omogući konačno stavljanje točke na i, na istinu o sebi. Rezultat testiranja mu može služiti samo na čast i ugled, naravno, pod uvjetom da se nema čega bojati, niti išta skrivati. U protivnom će rezultat testiranja diskreditirati sav natural pozeraj i okarakterizirati sportaša kao licemjera koji je jedno tvrdio a drugo radio.

A što se onima koji nisu ‘natural’, koji su samo prirodno ljudi, i koji padnu? Pa ništa! Nije smak svijeta, antidoping testiranje se može dogoditi svakome registriranom sportašu i na koje svatko pristaje svojom izjavom, bilo kad i bilo gdje. Nakon pozitivnog testa, slijedi sankcioniranje od strane nadležne antidoping institucije, sportski rezultati se oduzimaju, i osoba čeka da period sankcije prođe. Mnogi su svoju kaznu odradili, i danas se sasvim ravnopravno natječu i dalje sa svojim kolegama. Takovi sportaši su hrabro prihvatili rezultate analiza, oni su umrli muški.

Kod upotrebe anaboličkih steroida dolazi do viška estrogena kod muškaraca kao nus pojave. Kako hormoni imaju utjecaj na psihu tako i višak estrogena nepovoljno utječe na muškost, muškarci se počnu ponašati kao žene, i suviše su emotivni, a u najgorem slučaju narodski rečeno postaju „k’o curice“, da ne kažem težu riječ na p, neprimjerenu ovom stilu pisanja, a na koju pomisle često muškarci koji znaju kako se umire muški i kako podnijeti poraz. Za razliku od potonjih, slabići će tražiti izgovor i krivca svojem stanju, time samo dokazujući nepobitne činjenice, umjesto da naprave korak dalje i umru muški.