Iskustvo zone u teretani

Powerness je stanje zone ostvareno na treningu a ispoljeno kao snaga na svim razinama života. Trening u teretani postaje trening za snagu življenja.

Sklad duha i tijela

Kroz sport se čovjek obnavlja, rekreira se, te nije moguće zanemariti utjecaj sporta i na psihu. Čovjek je psihofizičko jedinstvo, u zdravom tijelu obitava zdrav duh, barem bi tako trebalo biti. Pozitivan učinak na tijelo odražava se i na pozitivan učinak na duh, psihu, svijest. U konačnici funkcioniranje čovjeka u društvu postaje zdravije.
Kod sportaša je naglašena individualnost, a kroz sport se razvija identitet, osjećaj svog ja, sebstva. Ironično, upravo kroz sport možemo sresti mnoštvo egoista, i kao nigdje drugdje dolazi do potenciranja samodopadnosti i egocentričnosti. Zdravo tijelo tada proizvodi “bolestan aspekt duha” – tj. pojačani ego.

Ego je u čovjeku samo alat, i kao što nožem možemo rezati kruh i nekoga nahraniti, nožem možemo i nanijeti zlo nekome. Ego odražava nutrinu čovjeka, a razvojem tijela, razvija se i ego.
Nesklad nastaje kada duh zaostaje za razvojem tijela, kada je jedna strana prevagnula i nije postignut balans u aktivnosti kojom se bavimo. Sklad o kojem govorim jest zadovoljstvo i smirenost u aktivnosti, kada nam je dovoljna samo ta aktivnost da bi bili ispunjeni, kada ništa ne postoji osim aktivnosti kojom se bavimo, kada se stapamo s onim što radimo. To je bavljenje sportom iz ljubavi, to je očitovanje pravog sportskog duha, sklada duha i tijela.

Mijenjanje karaktera kroz sport

Može li u tom kontekstu sport postati sredstvo za razvoj nutrine, a ne samo fizičkog tijela? Može li sport preobraziti i naš duh i svijest, promijeniti nas kao osobe?
U postavljanju ovog pitanja ulazim u sfere psihologije, ako ne i duhovnosti i uplivavam u vode u kojima je rijetko tko plivao. Spajati sport i duhovnost nekome može biti oksimoron u najgorem zaključku, ako već nije asocijacija na nešto nezgrapno, kao krava i sedlo. No, nisam prvi koji postavlja to pitanje, ali ću zato pokušati ići korak dalje.
U budizmu je nastao zen koji uči da se meditativno stanje može postići bilo čime, ne samo smirenim životom u okviru samostana. Kroz zen budizam nastaju i borilačke vještine koje su postale popularne u dvadesetom stoljeću a koje su u stvari vježbe redovnika u samostanima kako bi ovladali životnom silom Chi.
U sportu je poznat pojam ‘iskustvo zone’. Što je u stvari iskustvo zone?

Iskustvo zone

Iskustvo zone je potpuno jedinstvo duha i tijela, odsutnost ega u aktivnosti koju vršimo i stapanje s njom, kada ples i plesač postaju jedno, kada igrač i igra igraju zajedno. Iskustvo zone predmet je istraživanja sportske psihologije, a nadasve je odlika vrhunskih sportaša, virtuoza svoje vještine. Stanje zone je stanje potpune koncentracije svijesti (uma) na aktivnost koju radimo tako da se ta aktivnost odvija faktički bez napora. Američko-mađarski psiholog Mihaly Csikszentmihalyi je to stanje definirao kao “flow”, ili tijek, kada je otkrio da su ljudi najkreativniji, najproduktivniji i sretniji kada su potpuno zaokupljeni zadatko.

Wellness

Drugi pojam koji povezuje duh i tijelo jest wellness. Polovicom XX. stoljeća u Americi je skovana riječ wellness koja označava jedinstveno stanje sklada fizičkog, umnog i emotivnog tijela čovjeka a dolazi od kombinacije engleskih riječi well being+fitness. Pojam wellness je u medijima isuviše profaniziran i odnosi se samo na dokono odlaženje na razne tretmane u mondene hotele ili toplice.
Pojam wellness u svojoj suštini objedinjuje holistički pristup čovjeku, kao društvenom, fizičkom, psihičkom, emotivnom biću čiji aspekti bivanja su neodvojivi jedni od drugih.
Stoga iskustvo zone u fizičkoj aktivnosti kao jednom od aspekta wellnessa utječe pozitivno na sveopći sklad bića o kojem govori smisao wellnessa.

Zona u teretani

Može li se sada nakon upoznavanja s konceptom sklada duha i tijela u sportu pokušati pronaći nešto slično i u dizačkim aktivnostima, u teretanskim vježbama? Ne bih ograničavao teretanske vježbe na neki pojedinačni sport kojem je teretana baza (bodybuilding, powerlifting, fitness, dizanje utega, crossfit …) nego ovdje mislim na sve vježbe u teretani bez obzira na sport i način i cilj treniranja.

Po mojem iskustvu može, postoji zona u teretani! Sa zonom sam se susreo u powerliftingu.
Powerlifting kao sport nema odlike sportova u kojima se najčešće javlja iskustvo zone. Ali ima jednu odliku što ga čini idealnim test poligonom za ispitivanja utjecanja tog iskustva na krajnji rezultat.  Iskustvo zone se u powerliftingu može steći ili na natjecanju ili na treningu.

Bitno je da čovjek, kao osoba koja trenira, ode iz teretane s osjećajem iznutra, da je dao sve od sebe, da je nadmašio sebe i da je nadasve zadovoljan time. Cilj treninga jest to zadovoljstvo i ispunjenje, to je rađanje unutarnje snage koja kasnije rađa fizičku i tako redom. Bez tog zadovoljstva trening je obični fizički rad, odrađivanje, a ovako postaje zabava.

Nadmašiti sebe, to je smisao treninga, nadići svoju granicu i postaviti novu. U tom razvoju fizičke spreme raste i unutarnja snaga, napose volja, volja pokreće duh, a pozitivan učinak treninga odražava se na sve u životu. Duh shvaća da može pobijediti materiju, savladati prepreku, da nema nemoguće, da ide naprijed. Napunjene baterije rađaju snagu volje i karaktera za ostala polja u životu, za život pun snage. Progresija u treningu utječe na psihu razvojem samopuzdanja i unutarnje snage, dobiva se uvid u vlastite mogućnosti, tko smo i što možemo.

Taj osjećaj, to iskustvo pobjede nad željezom, i povratno stanje u duhu rađa zonu.

Powerness

Povratna sprega razvijanja tjelesne snage koja dovodi do jačanja unutarnje snage i obratno, koja se kasnije očituje u stanju svijesti kao snažnost. moć, nazvat ću powerness, i prvi u svijetu koristim ovu riječ za opisivanje opisanog procesa. Powerness je stanje zone ostvareno na treningu a ispoljeno kao snaga na svim razinama čovjekovog života. Trening u teretani postaje trening zone trening za snagu življenja.

Trening u teretani, ma koje god vrste bio, itekako pomiče granice tijela, i ako je sklad ostvaren gradi osobnost i pomiče granice duha. Opsesija teretanama i vježbanjem nije samo kratkotrajna iluzija i zaluđenost, odlazak u teretanu postaje kao pozitivna droga, kao potreba, kao zrak kojeg dišemo bez kojeg ne možemo zamisliti sebe jer upravo sebe i gradimo tamo, u cijelosti.

___

Ovaj članak izvorno je objavljen 19.1.2014., a izmjenjen i dopunjen je 5.3.2022.